“Cool cura”

Lijepe priče za djecu, čitajte im za laku noć. Učite ih da smo svi jednaki pod ovom kapom nebeskom. Znam da će uvijek biti ljudi koji sebe smatraju vrjednijim od drugih. Znam samo jedno: Ja neželim biti jedna od njih…

Kako je teško nagovoriti me da izađem u noć.

– Pa jeste vi normalni mrak je ne pada mi na pamet da provirim ni prst svoje noge van. Ha, nema šanse!

Tako je razmišljala jedna sedmogodišnjakinja.

Ali, uvijek ono- ali! Jednog dana, umrla joj baka.

U bakinoj kući došlo je mnogo ljudi na posljednji ispraćaj. Djevojčica je živjela blizu bake, tri minute hoda. Bila je noć, netko je dolazio, netko odlazio, netko je plakao, svuda lica ozbiljna. I tada joj rekoše toj maloj djevojčici od sedam godina da donese stolicu iz svoje kuće jer je bilo mnogo ljudi i nisu imali gdje sjesti.

Djevojčica je gledala širom otvorenih očiju, ne može vjerovati što je čula, njoj su rekli da donese stolicu, njoj strašljivici! Znala je da nema pregovora, morala je poslušati jer oko nje su bila sva ozbiljna lica, što je njima predstavljao njezin strah, pa to je sitnica. Nije im smjela ništa ni spomenuti.

Izašla je na verandu i duboko uzdahnula, zatim je brzo najbrže što je mogla potrčala, na pola puta stala je. Pa zamisli tolika strašljivica, ona stala, okrenula se i pomislila:

– Pa vidi nema nikog, nitko me negoni. Uvijek je mislila da netko vreba iz prikrajka i čeka da je prestraši ili još gore da je ukradu. Okrenula se i do kuće je hodala laganim korakom, taj strah je neobjašnjivo nestao. Od tog trenutka više nikad je nije bilo strah mraka. 

* Veranda- terasa.

Ova priča je itekako istinita. Ali vam neću reći tko je ta djevojčica.

Osim ako vas bude baš zanimalo 🙂

Objavio josipa49

Pozdrav dragi moji čitaoci! Za one koji me neznaju zovem se Josipa. Velika sam zaljubljenica svega što je prirodno,ekološki prihvatljivo,dobre jednostavne recepte i stvarati nove dječije priče za laku noć... Zašto želim da pokrenem ovaj blog. Pa, ima mnogo blogova o svemu pa i ovome. Ali čovjek uvijek traži nešto novo, npr. dječije priče, uvijek tražiš nove i nove. i nema ih dovoljno, zar ne... Zašto je potrebno čitati djeci priče i poticati ih da čitaju Jednostavno,čitanje obogaćuje maštu, vokabular,jača koncetraciju i intelekt. Utječe na psihološki i emotivni razvoj,empatiju. Priče su važne jer nas uče da nismo jedini na svijetu, da postoje i drugačiji ljudi drugačijeg razmišljanja i da su isto zanimljivi kao i mi. Mislim da na internetu ima jako dobrih stvari, tako i moj blog,nadam se da će biti zabavan i od koristi. I zato svijete moj čitajmo i pratimo ono što nas zanima i što nam je od koristi.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: